Putevi islama: Poštivanje knjiga

Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Sarajevo će u okviru projekta “Putevi islama” nuditi javnosti edukativne sadržaje o našoj vjeri, tradiciji i kulturi. Na youtube stranici je objavljen serijal “Islamska tradicija Bošnjaka” gdje su imami tretirali tradicije, običaje, navike, materijalno i nematerijalno kulturno naslijeđe iz života, govora, vremena i prostora u kojem žive. U epizodi koja tematski govori o poštivanju knjiga govore dr. Abdulgafar ef. Velić i mr. Fikret ef. Pašanović.
Emisija dostupna na You Tube kanalu Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo

Kod bosanskohercegovačkih muslimana poklanja se posebna pažnja knjizi. Knjige su se u našim kućama prepisivale i posebno čuvale. U svim našim džamijama i kućama imamo police za knjige, dok Kur’anu pripada mjesto na posebnim policama koje se u bosanskom jeziku nazivaju rafe. One su postavljane na najvisočije mjesto i na njima se nalaze Kur’ani, a iznad Kur’ana se ništa ne može stavljati, niti držati.
Imamo različita pojašnjenja o jezičkom izvoru pojma rafa. Jedno pojašnjenje kaže da pojam rafa dolazi od arapskog glagola “refe’a”, što znači “podići ili izdići”. Prema drugom pojašnjenju, rafa se poistovjećuje sa Refrefom koji je Muhammeda a.s. prenio do Sidretu-l-munteha na miradžu.
Važno je da čuvamo tradiciju uz njegovanje visoke svijesti o njoj, te da u našim kućama i džamijama i dalje imamo visoko poštivanje spram knjiga, a posebno spram Kur’ana.

Kur’an je jasna knjiga u koju nema sumnje, a prva objava insistira na čitanju. U Kur’anu nalazimo i insistiranje da se zapiše svaka transakcija koju obavimo. Pisanje i knjiga su prisutni i prilikom kazivanja o budućem svijetu, pa će se svima nama kazati da čitamo svoju knjigu prilikom polaganja računa.

Muslimani su u svakom vremenu i na svakom mjestu vodili računa o knjizi; od Kur’ana Plemenitog, pa do knjiga koje se bave znanostima. U bošnjačkoj tradiciji je prisutno mnoštvo motiva koji govore o našoj ljubavi, brizi i pažnji prema knjizi, čitanju i pisanju.

Bošnjaci su pisali izvorna djela, prevodili i komentarisali tuđa. Osnivali privatne i javne biblioteke, poklanjali i nasljeđivali knjige. To je vidljivo kroz mnoštvo detalja, od kojih je i cijela ulica u Sarajevu koja je bila posvećena proizvodnji i prodaju knjiga. 
Često korištena riječ u bosanskom jeziku je ruho. Ruho se odnosi na djevojku koja se udaje, pa sa sobom nosi neke svoje vrijedne stvari. Jezički, riječ je o pojmu koji dolazi od arapske riječi “ruh”, što znači “duša”. Kada se udaje, djevojka sa sobom u drugu kuću nosi ruho koje donosi neku promjenu.

Svaka osoba ima svoje ruho koje donese u zajednicu i društvo, donoseći tako i neku promjenu. Kada govorimo o dragocjenostima koje su djevojke posebno čuvale u seharama, treba istaći da je među njima bio i Kur’an kojeg su ručno prepisivale. Nekada cijeli Kur’an, a nekada određene kur’anske sure. Prepisivali su se i određeni hadisi, naučeni u mektebu ili od roditelja. Te prepise su nosile u drugu kuću i to je njihovo ruho koje je motivacija njihovog djelovanja prilikom podizanja porodice, odgajanja djece i čuvanja kuće.

Važno je da poštujemo ove plemenite adete, jer tako čuvamo naše kuće, porodice, džemate i prostore.

Danas popuularna digitalizacija literature ima svoje prednosti, ali treba nastojati da zadržimo i onu klasičnu knjigu. Stoga se trudimo da kupimo knjigu, da je poklonimo nekome, da osnujemo malu kućnu biblioteku. Neizreciv je osjećaj kada u knjizi iz lične biblioteke pročitamo da ju je neko nekad uvakufio ili prepisao.

Važno je očuvati ovaj oblik tradicije; a još je važnije čitati i to što više.   

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter