Mr. Fikret Pašanović : Hidžra je plod i dokaz čvrste vjere u Uzvišenog Stvoritelja i nade u svijetlu budućnost

Prema Takvimu Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini 1. muharrem 1442. hidžretske godine pada u četvrtak, 20. augusta 2020. godine.

Muslimanski kalendar je lunarni, mjesečev kalendar i godina ovog kalendara je kraća deset dana od godine sunčevog kalendara.Ovakav način računanja vremena usvojen je za vrijeme halife Omera, a za početak računanja vremena uzeta je Hidžra – preseljenje Muhameda a.s. i njegovih ashaba iz Mekke u Medinu.

Hidžra se dogodila 622. godine po Isau. Muhamed, a.s., je bio prisiljen napustiti svoj rodni grad Mekku i otići tamo gdje neće biti u opasnosti. Medina, ili Jesrib kako se tada zvala, ponudila mu je utočište i Poslanik je napustio noću svoj grad i preselio se u Medinu u kojoj je ostao živjeti do svoje smrti.

O značaju hidžre za portal Preporod.info govorio je mr. Fikret ef. Pašanović, imam Jordanske džamije u Sarajevu, Grbavica 1.

– Hidžra nije bježanje glavom bez obzira, već planska, smjerana aktivnost, u stvari proces. Nije kukavičluk, već je vrhunac hrabrosti i odricanja – kazao je mr. Pašanović.

On podsjeća da je hidžra uslijedila tek kada su iscrpljene sve druge mogućnosti, te da ona nije predstavljala put bez povratka, već odlazak radi povratka u prostore borbom stečene slobode.

– Hidžra je plod i dokaz čvrste vjere u Uzvišenog Stvoritelja i nade u svijetlu budućnost. Svaki detalj iz tog blagoslovljenog putovanja prepun je pouka i poruka – kazao je on.

Imam Jordanske džamije je naglasio da primjer Suhejba Er-Rumija predstavlja poruku da je vjera najveća dragocjenost i da je sve drugo uz njeno očuvanje manje važno i lahko nadoknadivo, dok primjer Ebu Bekra ili hazreti Alije govori o tome da je odlučan i pouzdan pojedinac ključ uspjeha svakog poduhvata.

Također, poruka hidžre je i to da naoko nevažne sitnice mogu biti presudne, kao što je primjer paučine na ulazu u pećinu u kojoj se skrivao Poslanik a.s., te i da se ciljevi nekada trebaju ostvarivati zaobilaznim putem, jer su se na početku puta kretali prema jugu, umjesto prema Medini, izbjegavajući uobičajene putne pravce.

– Za neke poslove presudan činilac je stručnost, a ne idejna orijentacija, također je pouka hidžre, o čemu svjedoči činjenica da je vodič bio mušrik – pojasnio je mr. Pašanović.

Ukazao je na to i da je hidžra govori o tome da se “perfidni planovi uvijek pokušavaju realizirati na sličan način”, s obzirom da je grupa mušrika iz različitih plemena planirala napasti Poslanika, kako bi se podijelila i tako izbjegla odgovornost.

– Hidžra je imala mnoštvo blagoslovljenih rezultata i tekovina, među kojima su najvažnije: džamija, bratimljenje među muslimanima, dakle jačanje džemata, reguliranje odnosa sa drugima… Sloboda, koju je ona donijela, sa sobom donosi i odgovornosti i obaveze, pa u periodu koji slijedi dolazi do propisivanja većine islamskih dužnosti. A nakon oslobođenja Meke nema Hidžre, ostaju samo borba i nijjet, kako to veli Voljeni Poslanik – poručio je Pašanović.

(B.S/Preporod.info)

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter