Hutba Resula-ef. Alića: U Mi’radžskim darovima spas je za vjernika

Desete godine svoga poslanstva Resulullah s.a.v.s. s ciljem da pronađe sigurnije mjesto za misiju kojom je zadužen od Gospodara nebesa i zemlje, zaputi se u Taif. Tamo ne nađe razumjevanja od stanvnoika Taifa. Vraća se Resulullah s.a.v.s. u Mekku krvav i s osjećajem poniženja. Vraća se u Mekku s razmišljanjem: „Gospodaru moj, ako Ti nisi na mene srdit, zaista ja tome nikakvu pažnju ne posvećujem, al Tebe molim da mi podariš dobro.“

 U takvom halu Resulullah s.a.v.s. podučava nas da u svakom trenutku sebi pitanje postavimo da razlog nekih neugodnosti nisu možda naši načini života, naši postupci u odnosu prema našem Stvoritelju i da u tom prepitivanju budemo oni koji će odgajati sebe odstranjivajući svoje mahane i greške. Važno je da naročito danas, kada za sve što nam se događa krivicu kod drugih tražimo, naučimo ovu lekciju.

Nakon Taifa, nakon smrti amidže Ebu Taliba, nakon smrti supruge Hatidže, nakon svih iskušenja koja ga nisu bacila u očaj, već su ga podstakla da bude još predaniji svojoj misiji, Resulullahu s.a.v.s. dolazi počast kojom Uzvišeni želi učvrstiti srce svoga Miljenika, dolazi Mi’radž.

سُبْحَٰنَ ٱلَّذِىٓ أَسْرَىٰ بِعَبْدِهِۦ لَيْلًۭا مِّنَ ٱلْمَسْجِدِ ٱلْحَرَامِ إِلَى ٱلْمَسْجِدِ ٱلْأَقْصَا ٱلَّذِى بَٰرَكْنَا حَوْلَهُۥ لِنُرِيَهُۥ مِنْ ءَايَٰتِنَآ ۚ إِنَّهُۥ هُوَ ٱلسَّمِيعُ ٱلْبَصِيرُ

„Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.“ (Al-isra 1.)

Dvadeste sedme noći redžeba na Buraku Resulullah s.a.v.s. zaputi se iz Mesdžidul-harama u Kudsi i šerif. Tamo ga dočekaše sve pejgamberske duše u safove poredana i dva rekata za Resulullahom s.a.v.s. obaviše. Po izlasku iz džamije melek Džibril ga dočeka sa dvije posude. Ponudi mu posudu s vinom i posudu s mlijekom, a Resulullah s.a.v.s. izabra posudu s mlijekom. „Izabrao si ono što je prirodno. Izabrao si Islam.“ reče mu Džibril. Mlijeko naših majki lijek, hrana i voda je za evlad, isto tako u Islam je lijek za naša srca i duše i u njemu je sadržano sve ono što nas vodi zadovoljstvu Uzvišenome. Pouka je to nam, pa grehota je islam životom i djelom svojim ne svjedočiti.

Resulullah s.a.v.s. svoje putovanje nastavi kroz sedam nebeskih sfera. Na svakom od tih sfera neko od vjerovjesnika sa selamom ga dočeka. Adem a.s., Isa a.s., Jahja a.s., Jusuf a.s., Idris a.s., Musa a.s. i Ibrahim a.s. s radošću dočekaše Muhammeda s.a.v.s. Utjeha je to bila Resulullahu s.a.v.s. jer svi oni doživiše ista iskušenja prilikom poziva Allahovoj vjeri, kao što ih doživljavao i Resulullah s.a.v.s.

Na svakom nebu Džibril zatraži dozvolu za ulazak sa Resulullahom s.a.v.s. Miradžska je poruka da vjernik u svom životu, duši i okolini red uspostavlja, jer red u društvu pokazatelj je reda u nama. Jedne prilike jedan odgajatelj ušao je u sobu svojih učenika i vidio nered. Sjeo je i počeo plakati kazavši: „Da nije nered u njihovim dušama, ne bi bio takav nered u njihovim sobama.“

Resulullah s.a.v.s. nastavi put do Sidretul-Munteha’a, do one granice preko koje ni najodabraniji od meleke nije smio prekoračiti. Počast je to Resulullahu s.a.v.s. da se svome Gospodaru približi kako nam Kur’an govori „…blizu koliko na dva luka ili bliže.“ i da započne razgovor sa Stvoriteljem nebesa i zemlje.

Veli Resulullah s.a.v.s.: „Kada sam stupio u Arš, htio sam izuti svoju obuću. Tada sam čuo glas od Alla­ha: ‘Ne skidaj obuću! Arš i Kursijj su počašćeni pod tvojom obućom’. Rekoh: ‘Moj Rabbe, mom bratu Mu­sau Si rekao: „Skini obuću svoju, ti si u svetoj dolini Tuva!“ Uzvišeni odgovori: „Približi Mi se, Ebul-Kasi­me! U Mene, Musa nije kao ti. Da, Musa je razgovarao sa Mnom, ali ti si Moj miljenik.“

Nastavi se razgovor riječima Ettehijjatu… U tom razgovoru Uzvišeni ummet Resulullahov s.a.v.s. počasti mi’radžskim darovima kako nam Ibn Mes’ud kazuje: „Resulullahu s.a.v.s. je na mi’radžu dato troje: pet vakata namaza, zadnja tri ajeta sure Bekare i šefaat.“

Jedinu obavezu koju nam Uzvišeni naredi na nebseima je namaz. Namaz je stub vjere. Zar možemo živjeti u kući koja se Islam zove bez njezinog najvažnijeg stuba, bez namaza.

Propisao nam je pet dnevnih namaza koje dok obavljamo piše nam se kao da smo pedeset namaza klanjali, a za tih pet dnevnih namaza braćo treba nam samo desetina našeg dana, a ti i ja nismo spremni tu desetinu Uzvišenom dati. Prvo pitanje na koje valja Gospodaru odgovor na Sudnjem danu dati jeste namaz.

Mi’radž je utjeha Resulullahu s.a.v.s. bio, a tvoja i moja utjeha je namaz koji je tvoj i moj mi’radž. Duhovna je to hrana bez koje insan i nije insan, jer insan u punini te riječi je onda kada se poveže sa svojim Stvoriteljem. Grehota je ne uzeti tu duhovnu hranu koja se namaz zove jer na namazu, na sedždi Gospodaru smo najbliži.

Iz riznice ispoda Arša Gospodar počasti svoga Miljenika ajetima s kojima nikad nikog prije nije počastio. Počasti ga posljednjim ajetima sure Beqare. Dok ih učimo Uzvišeni nas podsjeća koji je put svih poslanika bio. Valja tim putem krenuti i zavjet Uzvišenom i Resulullahu s.a.v.s. riječima dati i djelom potvrditi: „Čujemo i pokoravamo se.“ 

Po povratku s Mi’radža Ebu Bekr r.a. nadimak Siddik (istinoljubivi, onaj koji islam potvrđuje) ponese jer riječju i djelom svojim ovaj zavjet potvrdi: „Ako je Resulullah s.a.v.s. rekao da je sinoć u Kudsi i šerifu bio onda je to istina i ja mu vjerujem. Ja mu vjerujem i više od toga. On mi govori da mu dolazi melek i donosi mu vijesti s nebesa i ja mu vjerujem. Zašto mu ne bi i to povjerovao.“

U njima je poruka da Uzvišeni roba neće opteretiti preko njegovih mogučnosti. Islam nas uči da uradimo ono što možemo jer nećemo biti pitani za ono što nismo mogli uraditi ali valja se pobrinuti kako dati odgovor na pitanja što nismo uradili ono što smo mogli?

U borbi protiv šejtana bedeme zaštiti želimo postaviti, mi’radžski dar iskoristimo, družimo se sa posljednjim ajetima sure Beqare jer Resulullah s.a.v.s. nam reče: „Ko prouči navečer posljednja dva ajeta sure Beqare, biće mu dovoljna zaštita te noći.“

Na mi’radžu Resulullah s.a.v.s. počaščen je šefa’atom. Allah dž.š. je počastio Miljenika Svoga pravom da se zagovara za svoje sljedbenike kako bi bez iščekivanja u Džennet ušli. Obradovan je ummet time. Hoće li Resulullah s.a.v.s. tebe i mene prepoznati i dovu Rabbu činiti do nas je braćo u islamu?!

Odazovemo li se ezanu, krenemo li svakodnevno na naš mi’radž, na namaz pa Resulullah s.a.v.s. će nas poznati po tragovima abdesta i sedžde i šefadžija naš kod Gospodara biti. Budemo li njegov životni stil u svojim životima primjenjivali pa prepoznat će nas Resulullah s.a.v.s. i naš sefadžiija kod Uzvišenog biti.

U mi’radžskim darovima spas je za naša srca i duše. U životima svojim ih primjenimo, djelom ih svjedočimo uspjeh i na ovom i budećem svijetu postići ćemo.

 

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter