Hutba mr. hafiza Maida-ef. Ibrahimovića: Domovina se voli srcem

Prava odanost i ljubav prema domovini izražava se djelom, a ne samo riječima.Koliko smo mi danas spremni uložiti sebe i svoje znanje za našu domovinu? Bez domovine nema opstanka Bošnjacima. Samo si ovdje u svojoj domovini, a bilo gdje u svijetu, na drugom mjestu nemaš svoje domovine, ti si stranac, bez obzir koliki si stručnjak. Nažalost, mnogo je razloga zbog kojih ljudi odlaze i napuštaju domovinu. Međutim, nemojmo razmišljati koliko ću imati koristi od domovine, nego koliko ću ja uložiti truda za dobrobit svog naroda i domovine.

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Koji nas je obasuo svojim blagodatima. Salavat i selam na Božijeg Poslanika, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, šehide islama, šehide bosanske i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.

Domovina nam je zemlja, u kojoj smo rođeni i u kojoj provodimo svoj dunjalučki život. Ljubav prema domovini je čovjeku prirođena, kao što mu je prirođena ljubav prema roditeljima. Dužnost svakog muslimana je da voli svoju domovinu i svoj narod. Islam kao naša savršena vjera podržava i usmjerava urođene ljudske osjećaje. Vjera je potvrdila i priznala ljubav prema rodnoj grudi koja se u srcu čovjeka nikada ne može ugasiti, bez obzira gdje bio i šta radio na dunjaluku. Da je važno voljeti domovinu, govori nam Uzvišeni Allah kada vlastiti život i domovinu spominje zajedno!  Allah, dž.š. kaže: „A da smo Mi njima naredili: „Poubijajte se!” – ili: „Iselite se iz zavičaja svog!”, malo ko od njih bi to učinio.” (En-Nisa’, 66) Ibn Kesir objašanjava ovaj ajet i kaže: „Allah Uzvišeni kaže da, kada bi većini ljudi bilo naređeno da čine ono što već oni rade a što je zabranjeno, oni to ne bi činili budući da je njihova loša priroda takva da ih navodi da čine suprotno od naredbe. (Ibn Kesir, str. 290.)

Resulullah, s.a.v.s.., nas je poučio kako se neizmjerno voli svoj zavičaj i domovina. Resulullah, s.a.v.s., je u srcu osjećao tegobu i bio je tužan kada je napustio svoj zavičaj, Mekku. Izlazeći iz Mekke, okrenu se prema njoj i rekao: „Tako mi Allaha ti si mi najdraži dio zemlje, da me tvoji stanovnici nisu istjerali iz tebe, nikada nebi nastanio neki drugi dio.”

Kada je Resulullah, s.a.v.s., sa ashabima došao u Medinu, svi su dugo čeznuli za Mekkom. Posmatarjući svoje ashabe primjetio je kod njih veliku žudnju za rodnim krajem. Tada se Resulullah, s.a.v.s., obraća Allahu, dž.š., moleći Ga: „Bože učini nam Medinu milom i dragom kao što smo volili Mekku, ili i više.”  Iz ovih riječi zaključujemo da je ljubav prema rodnom zavičaju velika kao ljubav prema vlastitom životu. Jedan od razloga zbog kojeg ashabi zaslužuju veliku nagradu jeste žrtvovanje svoga topraka i domovine tražeći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo.

Draga braćo! 29. februara i 1. marta 1992. godine, u Republici Bosni i Hercegovini je održan referendum o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Referendumsko pitanje je glasilo: „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?” Na referendum je izašlo 64,31 % birača s pravom glasa, a za suverenost Bosne i Hercegovine izjasnilo se 99,44 %. Mnogi bosansko-hercegovački Srbi su, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotovali referendum, misleći da će tako onemogućiti ispravnost i legalnost istog.

Republika Bosna i Hercegovina je dakle, izglasala svoju nezavisnost 29. februara i 1. marta 1992. godine, a kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim bosansko-hercegovačkim gradovima u kojima počinje prava agresija. U prvim godinama svoje nezavisnosti naša domovina doživljava agresiju i teška ratna dešavanja. Uništeno je mnogo materijalnih dobara, ali i ubijeno hiljadama muslimana.

Prava odanost i ljubav prema domovini izražava se djelom, a ne samo riječima. Resulullah, s.a.v.s., dolazeći u Medinu sastavlja medinsku povelju — ustav kojim se regulišu prava i obaveze unutar muslimanskog kruga, ali i definišu sva prava i obaveze sa jevrejskom zajednicom, koja je tada bila vrlo utjecajna u društvu. Koliko smo mi danas spremni uložiti sebe i svoje znanje za našu domovinu? Bez domovine nema opstanka Bošnjacima. Samo si ovdje u svojoj domovine, a bilo gdje u svijetu, na drugom mjestu nemaš svoje domovine i ti si stranac, bez obzir koliki si stručnjak. Nažalost, mnogo je razloga zbog kojih ljudi odlaze i napuštaju domovinu. Međutim, nemojmo razmišljati koliko ću imati koristi od domovine, nego koliko ću ja uložiti truda za dobrobit svog naroda i domovine.

Naša obaveza je, da kao narod sačuvamo svoju rodnu grudu i domovinu u kojoj živimo. Bez obzira, gdje otišli i živjeli, naša želja i ljubav prema domovini neće nikada prestati. Zadaća svakog pojedinca je podržavati sve što je dobro i koristi ljudima, a zlu se suprotstavljati bez obzira na posljedice. Dobro će pobjediti zlo, bez obzira na vrijeme koje prolazi.

Vjera islam nas uči da svi ljudi vode porijeklo od jednog oca Adema, a.s. , i jedne majke Have, r.a. Naime, ljudi ne vode porijeklo od majmuna, kao što su nas učili u doba komunizma i materijalizma. Uzvišeni Allah je stvorio Adema, a.s., i Havu, r.a., od kojih su nastali narodi i plemena koj su se organizirali kao narodi i države. Međutim, plemenska, etnička i nacionalna pripadnost ne trebaju biti razlogom sukobljavanja ljudi, nego povodom za međusobno susretanje, upoznavanje i pomaganje jednih drugima. Islam nam zabranjuje da prijateljujemo sa onima koji nas ubijaju i protjeruju samo zato što smo muslimani. Nemojmo uzimati i prisvajati tuđe, ali neka i drugi ne uzimaju naše. Pored ljubavi koju treba da iskazujemo prema domovini i zavičaju, naša vjera nas obavezuje da domovinu čuvamo od neprijatelja.

Našoj domovini treba da poštujemo i provodimo pravdu u životu. Pokažimo ljubav prema domovini tako što ćemo one koji čine nepravdu osuditi, jer nam treba poštenje. Nažalost, nerijetko odlučuju nepošteni, nepravedni i korumpirani ljudi koji našoj domovini nanose štetu i ubijaju njenu budućnost. Našoj domovini treba naša spremnost da budemo korisni i složni ljudi.

Razvijajmo i čuvajmo svijest o očuvanju Božijih blagodati koje nam je podario u našoj domovini kao što su: čista voda, šume, polja, rijeke i planine. Zamislite kako se osjećaju oni koji vide, a nemaju blagodati bosanskih planina, brda, dolina, rijeka, jezera, šuma i livada?

Moramo čuvati svoju vjeru i identitet. Ako mi, ne budemo poštovali svoju domovinu, kako očekivati poštovanje drugih. Volimo svoju domovinu i zavičaj. Nemojmo svoju ljubav poklanjati nekoj drugoj imaginarnoj domovini u kojoj smo uvijek stranci.

Ulagajmo u znanje svoje djece koje je jedini garant opstanka naše domovine, jer će doći vrijeme kada će se znanje vrednovati. Zapamtimo kada budemo pošteno plačali porez domovini, kada prijavimo radnika i platimo mu doprinose, kada na vrijeme isplatimo zaposlenog, tada ćemo  pokazivati istinsku ljubav prema domovini i zavičaju. Samo treba biti pošten i voljeti iskreno svoj zavičaj i rodnu grudu.

O našoj domovini i njenoj nezavisnosti svi moramo brinuti i izgrađivati njenu budućnost. Najbolja budućnost će biti kada budemo odgovorni u svojim porodicama, kada svoje poslove budemo izvršavali bez opstrukcija, kada budemo izvršavali zadatke na najbolji način, kada budemo popravljali greške i kada budemo strpljivo podnosili iskušenja koja nas zadese.  U tom trenutku, oslonimo se na Gospodara,  a On će nam pružiti pomoć da sačuvamo i izgradimo bolju budućnost svoje domovine. Naša domovina je Bosna i Hercegovina. Mi bolje nemamo i u njoj se najbolje osjećamo. Taj osjećaj u potpunosti shvatimo kada ne živimo u njoj. Zato volimo svoju Bosnu i Hercegovinu svim srcem i dušom.

Gospodaru Naš, podari nam uspjeh u životu, sačuvaj našu domovinu od teških iskušenja i uvedi nas u Džennet. Amin!

01.mart 2019.god./ 24. džumade-l-uhra 1440.H. god.

Hutbu napisao: hfz. mr. Maid ef. Ibrahimović

Imam, hatib, muallim, džemat Soukbunar, MIZ Sarajevo

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter