Hutba mjeseca: “Nemoj blagodati pod noge bacati!”

Hutba Vjersko-prosvjetne službe: „Nemoj blagodati pod noge bacati“

Hvala Allahu Koji je stvorio čovjeka slobodnim i učinio ga namjesnikom na zemlji. Salavat i selam, mir i spas pečatu svih poslanika, Muhammedu, koji je poučio ashabe da budu odgovorni prema blagodatima koje im je Stvoritelj dao. Gospodara molimo da nas počasti da spoznajemo blagodati kroz njihovo trajanje i molimo Ga da nas zaštiti od dana kada ćemo neku blagodat spoznati samo zato što smo je izgubili.

Živimo u vremenu gdje se materijalne vrijednosti nameću kao najbitnije. Naše vrijeme je opterećeno individualizmom, sebičnošću i željom za brzim rezultatima bez ulaganja puno truda. Gospodar svih svjetova nas uči da materijalno ima svoju važnost, stoga je vjernik u nastojanju da bude što jači i imućniji kako bi stekao Allahovu ljubav i zadovoljstvo. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas poučava da je gornja ruka – ona koja daje, bolja od donje – ona koja prima. Imetak nam daje mogućnost da budemo korisniji zajednici u kojoj živimo, ali ga najprije koristimo za jačanje nematerijalnih vrijednosti vjere i veze sa Stvoriteljem. To su vrijednosti na kojima gradimo svoje živote, živote svojih porodica i društvo u cjelini.

Pošast koja je, nažalost, nagrizla naše društvo jeste i porok kockanja. Svjedoci smo velikom broju kladionica i mjesta gdje se uplaćuju razni listići i tombole, gdje mnogi hrle smatrajući da će se tu brzo obogatiti i riješiti sve svoje životne probleme. Ono što sigurno znamo jeste da ne znamo nekoga ko je riješio svoje probleme na taj način. Zabrinjava to što su posjetioci ovih mjesta često muslimani koji Boga vjeruju i znaju da On nafaku daje, i to naša djeca i mladi ljudi, koji zahvaćeni groznicom brzih rezultata žele preko kocke ostvariti svoje materijalne snove. Kockanje je haram-veliki grijeh i postupak kojim na sebe navlačimo srdžbu Gospodara svih svjetova čime ugrožavamo materijalna dobra, blagostanje, zdravlje i mnoge blagodati koje se ne mogu novcem nadoknaditi. Uzvišeni Gospodar kaže: „O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.“[1] Nužno je jačati svijest kod svih onih koje poznajemo da je Allah kocku ubrojao u šejtansko, prezreno, djelo. To je djelo onoga koji želi da budemo nesretni kao i on.

Kocka se u Kur’anu naziva MEJSIR, i jezički dolazi od riječi JESIR, što ukazuje na lahkoću. Gospodar kocku, između ostalog, osuđuje jer je protivna zakonitosti kosmosa koja kaže da za svaki uspjeh i rezultat treba da se uloži trud, napor i vrijeme. Takav odnos prema radu i trudu doveo je do relativiziranja grijeha kockanja, pa je kockar ubijeđen da se može lahko i brzo obogatiti kockanjem iako zna da se procenti onih koji zarade kockanjem mjere promilima, a sve to vodi u neodgovoran odnos prema imetku koji je ustvari blagodat Božija. Uzvišeni upozorava da oni koji neodgovorno tretiraju Božije blagodati mogu biti iskušani: „Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah.“[2] Iako znamo da je ovo pitanje uveliko i pitanje društvenog uređenja, mi ovdje ne možemo na to utjecati. Želimo da svako od nas ovdje ojača svijest o odnosu prema imetku! Onoga trenutka kada počnemo promovisati halal/dozvoljene stvari, Allah će nam mrskim učiniti i udaljiti haram/zabranjene stvari. Raditi na sebi, graditi vještine, sticati znanje, popravljati slabosti – put je koji vodi do posla i halal zarađenog imetka. Svaki put mimo toga je avantura koju Gospodar opisuje kao „šejtanovo djelo“. Nemojmo škrtariti sa savjetom prema drugima, posebno onima s kojima sjedimo: budite odgovorni prema svome imetku, jer blagodati se čuvaju odgovornim odnosom i zahvalnošću na njima. Onaj ko rasipa imetak sebe je uvrstio među šejtanovu braću jer Gospodar kaže: „Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo, jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.“[3] Ružan li je opis za onoga ko rasipa imetak, a kocka je poput stavljanja novca u rupu bez dna i očekivanja da ta vreća bude puna!

Druga bitna činjenica jeste ono u šta kockanje vodi. Svjedočenje jednog čovjeka koji se izvukao iz ovog grijeha ukazuje na to da je bio spreman život uzeti svojoj supruzi kad ga je sprečavala da uzme posljedni novac koji su imali u svojoj kući kako bi on mogao nastaviti sa kockanjem. Možemo samo zamisliti kakva je to tuga u srcima, kakva je to nesreća u kućama! Drugo svjedočenje vezano je za jednu ženu koja je ispričala svoju životnu priču priznajući da je bila daleko od vjere, da nije znala za koga se udaje jer je smatrala normalnim da joj muž kocka, a onda kada su krenuli problemi… Ostali su bez kuće, auta, ona se razvela od njega. Njeno pitanje glasi: „Da li će naš sin biti dužan da vraća dugove svoga oca jer on ih ima toliko da je nemoguće da ih sve vrati dok je živ?!“ Zamislite bol u srcu ove majke, strah u očima ovog djeteta, usamljenost u njihovim dušama… Samo zato jer neko na vrijeme nije shvatio da je kockanje prezreno djelo i da istinski vjernik sa tim ne bi trebao imati ništa!

Draga braćo, budimo svjesni blagodati i imajmo odgovoran odnos prema imetku. Čuvajmo ga, pa će ga Gospodar uvećati i bereket u svemu što imamo dati. Čuvajmo sebe i svoje porodice od ove pošasti našeg vremena, razgovarajmo sa svojom djecom i našom omladinom. Mijenjajmo svoju svijest i zajedno promovišimo vrijednosti rada, truda, nauke, zanata. Podstičimo jedni druge da budemo odgovorni i ne bacajmo pod noge blagodati Božije.  

Molim Uzvišenog Gospodara da nam otvori vrata samo onoga što je dobro i za naš dunjaluk i za naš ahiret!

[1] Maide, 90

[2] Nahl, 112.

[3] Isra, 26-27.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter