Hutba: Islam zabranjuje proricanje sudbine

Mnogi ljudi u današnje vrijeme su varalice koji ”proriču” sudbinu, zavaravaju narod tako što otvaraju stare knjige i proriču im ili što napišu harfove na papir koje niko ne može dešifrovati. Musliman ne smije sebi dozvoliti da od bilo koga traži da mu proriče sudbinu.

Zahvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na Poslanika, a.s,njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, šehide islama, šehide bosanske i sve sljedbenike vjere islama do Sudnjega dana.

Islam zabranjuje bilo kakvo proricanje sudbine, gajba (nevidljivog) i budućnosti bez obzira na koji način se to pokušavalo uraditi. Proricati sudbina gledanjem u dlan, zvijezde, findžan ili šoljicu, bacanje graha… sve je to zabranjeno. Samo Uzvišeni Allah zna budućnost. Niko više nema pravo da iznosi svoje mišljenje i da se smatra onim ko zna budućnost. Mnogi ljudi u današnje vrijeme su varalice koji ”proriču” sudbinu, zavaravaju narod tako što otvaraju stare knjige i proriču im ili što napišu harfove na papir koje niko ne može dešifrovati. Musliman ne smije sebi dozvoliti da od bilo koga traži da mu proriče sudbinu. Postoje razni vidovi proricanja budućnost, ali bilo koje proricanje u islamu je zabranjeno. Budućnost zna samo Allah, dž.š. U Kur’anu nas Gospodar obavještava i kaže: „On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere…” (Džinn, 26-27.)

U našem narodu postoje razne stvari koje su se uobičajile. Njih su muslimani praktikovali iako su islamom zabranjene ili čak izvode iz vjere islama. Dakle, mnogi ljudi olahko gube iman, ne vodeći računa o tome, iako sebe smatraju muslimanima. Drugi ljudi obavljaju pet dnevnih namaza, ali se upuštaju u stvari kojima pokvare svoj iman (vjerovanje). Ovom prilikom želim nam spomenuti neke stvari koje i pored jasnih islamskih načela sve više postaju dio našeg svakodnevnog života. Neki muslimani nisu ni svjesni da ih pojedina djela mogu izvesti iz imana i njihove vjere. Djela koja su rasprostranjena kod nas su: ogledanje u fildžan (šoljicu kahve), gledanje u dlan i proricanje sudbine, bacanje graha, kumstvo novorođenom djetetu uz alkohol, pravljenje sihira, otvaranje zvijezde, čitanje horoskopa, polaganje vijenaca, paljenje svijeće umrlima, podizanje skupih i nepotrebnih spomenika umrlima, ostavljanje vode na prozor (određeni broj dana nakon smrti bližnjega), ignorisanje islamskih praksi i vjerovanja, ismijavanje islamskih učenjaka i neslijeđenje Islamskih pravnih institucija.

Ogledanje u fildžan (šoljicu) je vrlo stara i rasprostranjena praksa među svim narodima Balkana, a posebno među Bošnjacima. Pored prisustva mnoštva učenih ljudi, imama, islamskih knjiga i časopisa, ta praksa i dalje ostaje aktuelna i rasprostranjena u narodu. Neučenost o islamskim propisima je važan faktor koji doprinosi kontinuiranosti ove opasne prakse. Dakle, ogledanje u fildžan u okviru islamskog prava spada u praksu i vjerovanje krivovjerstva (širka). U vrijeme Resulullaha,a.s., među Arapima je bilo uobičajeno da gataju tj. proriču šta će se nekome desiti u budućnosti.

Danas u svijetu je dosta popularno ići i pozivati na telefon one koji ogledaju u tarot (karte) ili dlan. Čitanje dlana je jedan vid proricanja budućnosti, isto kao i tarot. Oni ljude zavode svojim lažima i uzimaju im novac od kojeg imaju samo oni korist. Musliman ne smije vjerovati ovakvim ljudima, jer samo Allah, dž.š., zna šta će biti u budućnosti. Svaki odlazak gataru, onome ko proriče sudbinu je strogo zabranjeno, a onaj ko gataru ili vidovnjaku povjeruje u ono što mu kaže prestaje biti musliman. Ogledanje u fildžan, čitanja dlana, tarot i mišljenje vidovnjaka su na istom nivou, te onaj ko povjeruje u njihovo proricanje ne pripada više vjeri islamu. Takva osoba  mora učiniti tewbu (pokajati se Allahu) i nikad više ne pristupiti takvim stvarima.

Ljudi odlaze “vidovnjaci kako ih nazivaju” da se posavjetuju sa njima o karijeri, važnim odlukama, fakultetu, poslu i braku. Muslimanima je strogo zabranjeno odlaženje kod njih, jer oni ne znaju budućnost, nego ljude zavode šejtanskim zamkama. Možemo zaključiti da je čitanje dlana od  “vidovnjaka” apsolutni haram i onaj ko njima povjeru postaje nevjernik. Allahu Milostivom se utječemo od takva vjerovanja i ponašanja.

Jedan od načina proricanja sudbine kojim se koriste razni vračari i vračare jeste bacanje graha. Bacanje graha je također, dosta aktuelna praksa među muslimanima širom svijeta, a i kod nas u našoj domovini. Prenosi se od Qabisaha, r.a., da je rekao: „Čuo sam Allahova Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je rekao: Gatanje od leta ptica i vjerovanje u zlu kob podpada pod proricanje. To se koristilo kao metod proricanja tako što su žene bacale kamenčiče.“ (Kod nas je to bacanje graha i proricanje sudbine preko toga) (Ebu-Davud)

Također, ono što je rasprostranjeno kod nas jeste vračanje i pravljenje  sihra. Preko vračanja i sihra osobe žele nanijeti zlo drugoj osobi, kao što je da rastavi čovjeka i suprugu, da se stalno svađaju. Šejtani nemaju nikakva interesa da surađuju s sihribazom osim da istoga naprave idolopoklonikom kao i one koji mu vjeruju. Allah, dž.š., je obećao u Kur`anu da vračari neće uspjeti ni na ovom ni na budućem svijetu. Nažlost, kod nas se često čuje da ljudi odlaze pojedinim da im zapišu i pomognu. Takve ljude nazivaju hodžama, koritseći ovu riječ kako bi ljude što bolje uvjerili u ono što rade. To nisu nikakve hodže, nego nadri hodže i sihirbazi koji prljaju časnu titulu imama koju je nosio i sam Poslanik, a.s. Od njih ne treba tražiti pomoć. Pomoć se nalazi kod  Allaha, dž.š., i njemu dovu upućujmo da nam pomogne, On će nam se sigurno odazvati, ako nam dova bude iskrena. Zabranjeno je odlaziti nadri hodžama i tražiti pomoć. Oni traže pomoć od šejtana, a ne od Gospodara svjetova. Tražiti pomoć od šejtana je najgori vid pripisivanja Allahu, dž.š., suparnika (širk). Allahu Milostivi sačuvaj nas takvih pomisli, a kamoli da ih u djelo sprovedemo.

Dobro nam je poznato da postoji zdravlje i bolest. Dužni smo u slučaju bolesti da se liječimo. Postoji bolest kada i medicina digne ruke od osobe, a to je duhovna bolest čovjeka. Ovaj momenat upravo vrebaju trgovci ljudskih duša koji im otvaraju zvijezde, pišu hamajlije, ogledaju i pišu kojekakve zapise. Sve to debelo naplaćuju obećavajući im bolje stanje sutra, iako dotična osoba nema nikakve koristi od toga. Gdje je onda lijek za našpe duše? Lijek je kod Allaha, dž.š., koji nam nudi da se izliječimo od bolesti prihvatajući ono što nam je propisao i izvršavajući dužnosti  s kojim nas je zadužio. Njega trebamo moliti da izliječimo svoje duše, Njemu se trebamo obratiti. Zatim redovno učiti Kur’an, jutarnji i večernji zikr, biti pod abdestom, klanajti dnevne namaze, donositi salavate na poslanika, a.s. Budimo ubjeđeni da se ništa ne može desiti bez Allahove, dž.š., moći i dozvole. Klonimo se proricanja svojih sudbina i vjerovanje u to da će nam pomoći bilo koji vidovnjak i sihirbaz.  Allah, dž.š. nikome nije dao da zna gajb(neviđeno), pa čak ni Poslanici nisu mogli znati gajb, osim onoliko koliko ih je Allah, dž.š., poučio. Molim Allaha, dž.š., da nam oprosti i uvede nas u Džennet. Amin!

04. januar 2018.god./ 28. rebiu-l-ahir 1440.H.god.

Hutbu napisao: hfz. mr. Maid ef. Ibrahimović

Imam, hatib, muallim, džemat Soukbunar, MIZ Sarajevo

 

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter