Hafiz Adnan Salihagić: Još jedan biser iz naših mekteba

Priče o novim hafizima pune su inspiracije. One govore o pravilnom redanju prioriteta, svjedoče životnim izborima i odlukama, ukazuju na ustrajnost pojedinca i podsjećaju na značaj veze sa Objavom.

O procesu memoriranja kur’anskog teksta, motivaciji i izazovima razgovarali smo sa Adnanom Salihagićem, učenikom četvrtog razreda Gazi Husrev-begove medrese koji je titulu hafiza Kur’ana stekao u četvrtak, 20. augusta ove godine.

PREPOROD.INFO: Postoji li određeni trenutak kojeg posebno možeš izdvojiti u vezi javljanja želje za učenjem hifza?

SALIHAGIĆ: Ne bih mogao precizirati. Sve je krenulo još u sedmom razredu osnovne škole, kada mi je efendija Mehidin Bešlić u mektebu predložio da se upišem na halku Kur’ana kod kurra hafiza Alije Rahmana. Učili smo otprilike po tri reda sedmično i do medrese sam već imao naučeno nešto malo više od preduslova za hifz. Još mi je tad hafiz Rahman govorio da ću biti inšallah hafiz, ali to mi je zvučalo imaginarno, skoro nedostižno za mene, jednog dječaka.

U medresi sam počeo učiti hifz pred hafizom Ammarom Bašićem i ponovo ona rečenica da ću biti inšallah hafiz. Ali, kako sam bio malo stariji, ozbiljnije sam ju shvatio i hvala Dragom Allahu pa nisam u tom trenutku pred muhaffizom počeo plakati kao malo dijete. Otprilike, sve do kraja trećeg kruga nisam ni znao zašto učim hifz, tačnije želio sam biti hafiz, ali nisam imao jasnu predstavu zašto želim biti to. Tada me je muhaffiz pitao idemo li do kraja, na što sam mu odmah, brže-bolje odgovorio da idemo i mislim da se tek nekad nakon toga javila ona silna želja da ne želim Gospodaru svome ići dok ne završim hifz i to mi je bila jedna od najčešćih dova. Nakon toga dolazi i vrijeme razmišljanja i teških duševnih ispitivanja zašto želim biti hafiz.

118188661_10157500982538085_1247331195261824543_o.jpg - Razgovor sa mladim hafizom: Sve sam stizao onda kada mi je hifz na prvom mjestu
Hafiz Salihagić pred Komisijom za hifz Rijaseta IZ u BiH

PREPOROD.INFO: Koje su poteškoće i izazovi tokom procesa učenja kur’anskog teksta napamet?

SALIHAGIĆ: Hifz doživljavam kao jedno dugo putovanje, najljepši izazov, svoj svijet. Poteškoće i lahkoće, usponi i padovi bili su naizmjenični. Jedna od najvećih poteškoća je jedan period iskušenja, pred skoro sami kraj hifza, koja su druženje sa Kur’anom svela na minimun. Danas Uzvišenom Allahu zahvaljujem na tim iskušenjima, bila su mi potrebna. Najveća tama je bila pred sami cik zore, jer nakon najveće tame Uzvišeni Allah je podario divan ishod svega i počastio me, za mene najljepšim mogućim darom – postao sam hafiz Časnog Kur’ana.

Prije svega, Allahova, dž.š., neizmjerna pomoć bez koje uspjeha ne bi ni bilo, a onda stalna podrška roditelja i muhaffiza koja mi je mnogo značila. I želio bih spomenuti da se moj muhaffiz, zaista, toliko ulagao u mene. Bilo je iskušenja koja su me, uprkos velikoj želji za učenjem, sprječavala i nisu mi dopuštala da brzo “obrćem” neke krugove, a samim tim i ponavljam stare stranice, tako da me je moj muhaffiz za Komisiju preslušao čak pet hatmi kako bi to bilo na nivou da, hvala Dragom Allahu, bez problema proučim Plemeniti Kur’an pred Komisijom za hifz Rijaseta IZ.

PREPOROD.INFO: Lijepe stvari, ukoliko ih znamo prepoznati, olakšavaju teškoće. Šta bi izdvojio kao posebno lijepe stvari koje mogu motivirati mladog učača?

SALIHAGIĆ: Lijepih stvari bilo je daleko više nego iskušenja. Sreća nakon svake nove stranice, kruga, muhaffizove pohvale, duhovna ispunjenost prilikom učenja Svete Knjige. Želim ovdje naglasiti da mi je Uzvišeni Allah putem hifza olakšavao i učenje za školu: kad god mi je škola bila na prvom mjestu – jedva sam stizao i školu i hifz, a kad god mi je hifz bio na prvom mjestu – sve sam stizao i sve je bilo bolje nego planirano, elhamdulillah. I mogu reći da, generalno, posmatrajući i druge učenike medrese koji uče hifz, bolje i lakše uče za školu i imaju uglavnom bolje ocjene od onih učenika koji ne uče hifz.

Hifz me je naučio da je Kur’an toliko Svet, Odabran, ne trpi biti zapostavljen i ne trpi biti na nekom drugom osim na prvom mjestu, a ono što donosi sa sobom je samo ono najbolje. – Osjećaj nakon što te članovi komisije oslove titulom hafiza? Ne umijem ga opisati, ali možda da napravim jednu usporedbu kako bih vam ga što više približio. Kad bi mi bilo ponuđeno da biram: čitav dunjaluk i sve što je na njemu ili taj osjećaj koji sam imao prilikom i nakon učenja posljednjih sura pred komisijom, vjerujem da bih bez razmišljanja izabrao ovo posljednje.

Suze sam jedva zadržao u očima, posebno su me dojmile dove kurra hafiza Dževada Šošića prilikom čestitanja: da čuvam Kur’an i da Kur’an čuva mene, da živim po Kur’anu, da mi bude šefadžija na budućem svijetu, mojim roditeljima kruna u Džennetu, da i moja dvojica braće inšallah budu hafizi.

118164191_10157500982543085_6112021245858569480_o.jpg - Razgovor sa mladim hafizom: Sve sam stizao onda kada mi je hifz na prvom mjestu
Mladi hafiz sa porodicom

PREPOROD.INFO: Šta bi kao mladi hafiz poručio omladini?

SALIHAGIĆ: Svoju poruku bih predstavio ajetom: “Čovjeka smo stvorili da je u naporu (da se trudi).“ Svaki musliman svakim danom treba nastojati popraviti svoje stanje, a posebno ono duhovno, moralno i intelektualno, sebi postavljati svakog dana neke ciljeve i nastojati ih ostvariti. Rado se sjećam savjeta mog muhaffiza nama učenicima da ukoliko ne budemo imali konstruktivnu obavezu – postajemo destruktivni i da ukoliko ništa ne dodamo, ne doprinesemo ni najmanje zajednici – postajemo višak.

Ovaj život je kratak i nije vrijedan zamjene za vječnu patnju! Zašto se boriti i doviti Allahu Svemogućem da nam podari one niske džennetske deredže? Zašto se ne truditi i ne doviti Allahu, dž.š., da naš trud bude uzrok Njegovog zadovoljstva, a Njegovo zadovoljstvo uzrok najviših džennetskih deredža?

 (Preporod.info)

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter