Grijesi umanjuju oprskrbu i nafaku

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Allah, dž.š., kaže:

„ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu…“ (Maide,2)

Grijeh je sve ono čime nije zadovoljan tvoj Gospodar, ono što te tišti u grudima, činjenje onoga što je On zabranio i ne izvršavanje onoga što je On naredio. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„Kada čovjek učini grijeh, na njegovom se srce pojavi tamna mrlja, pa ako se pokaje i traži oprost, nestat će je.” (Tirmizi)

Uskraćivanje nafake i opskrbe jedna je od posljedica griješenja prema Allahu, dž.š. Grijesi sprječavaju i umanjuju bereket i opskrbu, kao što je bogobojaznost uzrok povećanja bereketa i opskrbu. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

„a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći; i opskrbiće ga odakle se i ne nada;“
(Et-Talak,2-3)

Kao najveći razlog zašto ljudi čine grijehe jeste njihova priroda s kojom su stvoreni. Ljudi isto tako upadaju u grijehe zbog slabosti svoje duše pred njenim prohtjevima. Te slabosti šejtan dobro zna i maksimalno ih koristi u borbi protiv čovjeka. Šejtan počinje da ga uznemirava, zavodi, zastrašuje ga, rastužuje i daje da zaboravi ono u čemu je njegova korist. Navodi njegovu porodicu protiv njega, djecu, rodbinu, komšije. Čovjek ustrajava u činjenju grijeha, poslije se čudi što ga porodica ne sluša, što ima stalne probleme i svađe sa suprugom. Osoba prespavljuje, izbjegava i propušta klanjati namaze zbog posla i onda se pita zašto joj dolazi tjeskoba i nezadovoljstvo u životu, zašto ni u čemu ne osjeća sreću i smiraj…
Nepokornost svome Gospodaru uklanja blagodati od čovjeka i dolazi do belaja, nedaća. Čovjek ne izgubi ni jednu blagodat, niti ga zadesi neka nevolja osim zbog grijeha koje je počinio. Uzvišeni Gospodar kaže:

„Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.“ (Šura 30)

Allah neće uskratiti blagodat koju je nekom dao sve dok dotična osoba ne promjeni svoj odnos prema Allahu, dž.š. Alija, r.a., je rekao:

„Nijedna nedaća nije došla osim sa grijehom, a niti je otišla osim sa pokajanjem.“

Grijesi uništavaju bereket života, opskrbe, znanja, djela , pokornosti, vjere i dunjaluka. Ni najmanjeg bereketa nećeš naći kod onoga koji čini nepokornost Allahu, dž.š.,u svom životu, vjeri i dunjaluku. Allah, dž.š., kaže:

„ A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.“   (Araf, 96)

Grijesi su razlog za brisanje blagoslova u svemu i zato se treba čuvati od činjenja istih.
Grijesi slabe čovjeka pred njegovom dušom. Ovo je jedna od najvećih kazni za grijehe. Svako je u potrebi da spozna ono što mu korsti i što mu šteti u njegovom životu, a i budućem svijetu. Najznaniji su oni koji su to najbolje podrobno spoznali. Grijesi iznevjere roba prilikom prikupljanja znanja i davanja prednosti stalnoj sreći nad prolaznom srećom. Kada čovjek zapadne u neugodnost i želi da se riješi, njegovo srce, duša i tjelesni organi ga iznevjere. Rob se bori, opire i izlaže svojim srcem i tijelom shodno volji srca. Ovo nam ukazuje na sljedeće, kada rob zapadne u nedaću ili iskušenje njegovo srce, jezik i tjelesni udovi ga iznevjere prema onome što mu je najkorisnije. Njegovo srce se ne preda pouzdanju, pokajanju, poniznosti, predanosti  Allahu, dž.š., niti ga njegov jezik podstiče na spomen. Postoji jedna daleko više zastrašujuća i opasnija stvar, a to je da griješnika, njegovo srce i jezik iznevjere na samrti, te prilikom preseljenja Allahu, dž.š., nije u stanju izgovoriti šehadet.
Grijesi su uzrok tegobnog života na dunjaluku i ahiretu. Uzvišeni kaže:

„ A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.“ (Ta-ha, 124)

Tegoban život će pratiti onoga ko se udalji od onoga što je Allah objavio Njegovom Poslaniku, a.s.,, i to će biti na dunjaluku i ahiretu. Otežavanje svih poslova je najveća posljedica koja pogađa griješnika. Čovjek ne može učiniti nijedan posao, a da mu se on ne zatvori ili mu bude pretežak. Onaj ko se iskreno Allaha boji, On će mu svaku stvar olakšati, a ko zapostavi bogobojaznost, svaka stvar će mu biti teška.
Griješnika ne bole njegovi grijesi, baš kao što mrtvoga ne bole rane. Zbog toga na grijeh ne uzvraća pokajanjem, nego svoje prohtjeve i uživanja stavlja iznad pokornosti Allahu, dž.š., zbog koje je stvoren. Međutim, uživaće u tome kratko vrijeme, jer njegovo griješenje je uticalo na skraćivanje njegova života. Islamski učenjaci su se podijelil u tri grupe vezano za ovo pitanje: Jedni od njih kažu da se griješnicima uskraćuje bereket u životu, ma koliko dugo živjeli, život im prođe brzo, kao da su na jedna vrata ušli, a na druga izašli. Drugi kažu da uistinu griješenje čini život kraćim, pa tako ukoliko čovjek konzumira neka opojna sredstva, nakon kraćeg vremena ona će uticati na njegovo zdravlje i ubrzati njegov odlazak sa ovoga svijeta. Treći kažu da je pravi život život srca, a Allah, dž.š., je učinio srca griješnika mrtvim, kao što kaže:

“… tvari su, nisu živi” (Nahl:21)

Tako da su griješnici ustvari mrtvaci koji dunjalukom hode.
Allah, dž.š., otklanja strahopoštovanje prema griješniku iz srca stvorenja. Ovo je jedna od kazni za grijehe. Nema sumnje da on postane prezren kod njih, oni ga potcjenjuju, kao što je on sebe zapostavio i potcijenio. Koliko čovjek voli Allaha, toliko ga vole i ljudi. Koliko se pribojava Allaha, toliko ga se pribojavaju i ljudi. Koliko respektuje Allaha i Njegove zabrane, toliko ga respektuju i ljudi. Kako će rob narušiti Allahove zabrane, a u isto vrijeme željeti da ljudi ne naruše njegove zabrane. Kako može potcjenjivati nepokornosti Allahu a da ga ljudi ne potcjenjuju? Allah, dž.š., kaže:

„ A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi.“
(Hadž 18)

Budi svjestan da te Allah vidi gdje god si, zna za svaki listak koji otpadne s grane, zna šta tvoja prsa kriju, šta je u tvom srcu, zna šta oči gledaju, vidi svaki tvoj grijeh bio on veliki ili mali. Poslanik, a.s., nas podučava da učimo slijedeću dovu:

„ O moj Bože, udalji me od grijeha kao što si udaljio istok od zapada. Bože moj, očisti me od grijeha kao što se čisti bijela odjeća od mrlje. Bože moj, očisti me od grijeha snijegom, vodom i gradom.“ (Muslim)

27.10.’17.god. / 07. Safer 1439.H.god.

Hutbu napisao: 27
Džemat Soukbunar, MIZ Sarajevo

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter