Bosna je emanet Bošnjaka

Poštovani džemate,  25. novembra, 1943. godine, u  Mrkonjić Gradu, na oslobođenoj teritoriji, narodi BIH su donijeli povijesnu Rezoluciju ZAVBOBiH-a u kojoj je između ostaloga stajalo da narodi Bosne i Hercegovine, kroz svoje političke predstavnike, žele svoju zemlju koja nije zemlja ni jednog naroda, nego zajednička za sva tri naroda, koji žele živjeti u slobodnoj Bosni i Hercegovini, u kojoj je garantirana potpuna jednakost i ravnopravnost.

O ovome su izvijestili AVNOJ u Jajcu, četiri dana kasnije. Ovim činom je obnovljena državnost BiH, nakon 480. godina. Nažalost, stavovi iz rezolucije kod dva naroda Bosne trajali su nepunih 50 godina i transformisali se iz ljubavi prema domovini u mržnju, iz jedinstva u podjele, iz suživota u netrpeljivost, iz mira u sukobe. Rezultat te transformacije je genocid nad Bošnjacima. Genocida i ambicija o podjeli Bosne je bilo i ranije, ali ovo je prvi put da su se te ideje  pojavile unutar Bosne, i od tada imamo negiranje državnosti BIH iznutra. Zbog toga se godinama ne obilježava državnost, baš u tom dijelu zemlje gdje je i obnovljena.

Bez obzira na sve probleme, BIH je naša domovina a domovina nije sporedna, nego važna stvar u našem zivotu, i naša vlastita briga, koje se mi ne možemo odreći, niti je prenijeti na drugog. Zbog toga je važno istaći da je BiH naša odgovornost, naš emanet. Ona je emanet Bošnjaka. Dok god je Bošnjaci budu čuvali, ona će trajati. Niko ne može bolje čuvati Bosnu nego Bošnjaci i oni koji žive u njoj a vole je, zato ona ne može biti ničiji emanet, osim naš.

Ono što je važno da danas ponovimo jeste to da je ljubav prema domovini  dio vjere. Poslanik a.s. je neizmjerno volio svoj zavičaj. Kad je iz Mekke protjeran, odlazeći, okrenuo se prema njoj i rekao: „Tako mi Allaha, ti si mi najdraži dio zemlje. Da me tvoji stanovnici nisu istjerali iz tebe, nikada te ne bih napustio“. Poslanik a.s. je pokazivao ljubav prema Mekki i ashabi se nisu ustručavali reći da im je teško zbog njenog napuštanja. Zabilježeni su Bilalovi stihovi, koje je on često ponavljao, a koji su odisali takvom čežnjom:

Želio bih znati, da li ću zaista još ikada zaspati u dolini Mekke, usred mirisnog bilja; da li ću ikada doći i napiti se vode sa vrela u blizini Mekke i da li ću ikada ugledati brda kod Mekke?!” Kad je Muhammed alejhisselam primjetio ovaku nostalgiju kod mnogih svojih ashaba, molio je Boga: “Bože, učini nam Medinu milom i ugodnom, kao što si nam učinio takvom Mekku!”

U islamskoj literaturi ima dosta lijepih stihova o ljubavi prema domovini. Tako jedan arapski pjesnik kaže:”Moja domovina mi je velika i sveta, pa makar mi nekad i nepravdu učinila, makar ja u njoj ponekad trpio golotinju i glad.” Zbog toga i mi trebamo neizmjerno voljeti našu domovinu. Znamo da je kroz historiju prolazila različita i teška iskušenja, ali i slavu živjela. Osporavana, dijeljena i ukidana, ali je uvijek nekim čudom, milošću Božijom i borbom Bošnjaka uvijek opstajala i prkosila. Nakon toga, važno je, danas, da vidimo kakva je naša ljubav prema domovini. Da li je stvarno volimo ili samo riječima.  Ljubav prema domovini treba da motiviše ljude,da rade, da se bore, da se obrazuju, da jačaju, kako bi na taj način razvijali i jačali svoju domovinu. Ako je zaista volimo, onda imamo obavezu da za nju konstantno dajemo svoj doprinos, da budemo sretni kada bilo koji dio nje bude unaprijeđen, i da stalno svi pokušavamo unaprijediti ono što možemo. Ako nismo u stanju uraditi nešto veliko, onda možemo bar nekoliko kvadrata Bosne čuvati urednim, čistim, lijepim, bar svoje dvoriste i avliju. Kroz burnu historiju Bosna je iznjedrila velikih ljudi, heroja,  gazija, alima i državnika koji su je neizmjerno voljeli i istinski se za nju borili. U temelje Bosne je uloženo žrtava, proliveno krvi i dato života koliko, možda, nije ni za jednu drugu državu na svijetu. Zato i naše generacije imaju obavezu da pokažu djelom ljubav prema domovini, da ne ostane ta ljubav samo na jeziku.

To ćemo pokazati ako što prije uđemo u borbu protiv nepravde, nepotizma, mita i korupcije. Ne voli domovinu onaj ko od nje krade. Ne voli domovinu onaj ko ne bira način kako da se obogati. Ne voli domovinu onaj kome smo povjerili da nas predvodi a bori se samo za sebe, za svoju rodbinu i prijatelje. Ne voli domovinu onaj ko uzima i ko daje mito. Ne voli domovinu onaj ko ne uradi posao koji je preuzeo. Mogu da se zaklinju do Sudnjega dana da je vole, ali je, sigurno, ne vole oni koji su nepravedni, skloni nepotizmu, mitu i korupciji.

Mi znamo da ima stvari u našoj državi koje se ne mogu riješiti ali to nije razlog da ništa ne radimo mi koji je volimo. To nije razlog da ulice ne očistimo, puteve ne popravljamo, proizvodnju ne pomažemo.

Treća važna stvar je jedinstvo. Jedan od najmudrijih Bošnjaka je rekao: „Bez države Bosne, Bosnjaci ne mogu opstati, ali bi najbrze nestali ako bi je sveli na jednonacionalnu drzavu.“ Zbog toga je naš je zadatak da radimo na jedinstvu svih onih koji je vole. Od tog  jedinstva, od našeg stava, zavisi mnogo toga u zemlji. Muhamed el- Gazali u knjizi „Isčekivanje generacije pobjednika“ o jedinstvu  je interesantno rekao: „Građevinski blokovi raštrkani su lager a složeni su građevina.“ Čini mi se da Bošnjaci danas imaju mnogo lagera a nemaju građevina koje bi im mogle koristiti. Ponose se lagerima i pokušavaju što više blokova u njih ubaciti, umjesto da među sobom pronađu kvalitetne majstore i prave korisne građevine. A kada već ima mnogo blokova i mnogo lagera, siguran sam da ima i majstora, koji na žalost ne mogu da dodju do izražaja .

Posljednja stvar koju želim istači jeste da Bošnjaci nisu narod koji je na luksuz navikao i koji od države očekuje mnogo. Naprotiv, očekuje se samo osnovno, život dostojan čovjeka i Bošnjaci su sretni. To možemo da napravimo. Ako nemamo ideja onda možemo da uvozimo dobre ideje. Ako ih uvezemo dovoljno i adekvatno razvijemo, neće naša omladima po svjetskim bauštelama hodati i posla tražiti a o Bosni sanjati. Možemo sve da napravimo tu. Da bude kvalitetno a naše, da izvozimo ono što napravimo, a ne da izvozimo pametne mlade ljude, koji negdje drugo naprave divne stvari. Na tom polju najbolje možemo iskoristiti nove generacije dijaspore, koji su dobili kvalitetno obrazovanje i razne sposobnosti, a još uvijek su emotivno vezani za Bosnu. Zato je poželjno da naši mladi putuju, da se po svijetu obrazuju, da se osposobe, ali da se vrate i da u svoju domovinu donesu kvalitetnih ideja koje će dovesti do napretka. Čestitam vam Dan državnosti i molim Allaha dž.š. da nam podari snage da čuvamo svoju vjeru i svoju državu, da je unaprijeđujemo, da je u svakom segmentu  izgrađujemo kako bi bila što bolja i kako bi što duže trajala. Amin!

Mr. Ahmet ef. Skopljak

Istiqlal džamija

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter